-Preveo sa ruskog i priredio:Vojin PERUNIČIĆ
1729. godine gore pomenuti general-feldmaršal je poslao svoje mišljenje i opis mjesta za naseljavanje gusarskog puka i zahtijevao da se naseljavanje vrši na ušću rječice Kamišenke i Bjureke, ili u mjestašcu Toru, gdje će oni biti zadovoljni. Vojno ministarstvo je naredilo da se taj Srpski gusarski puk naseli u mjestašcu Toru, gdje već ima i mala tvrđava.
Navedeni dokument je datiran i u njemu je dat brojčani sastav puka. U Srpskom gusarskom puku pod komandom pukovnika Stojanova bilo je 616 ljudi sa raznim zanimanjima, pod komandom Kuligina bilo je 95 i u Volžanskoj komandi 85 ljudi.
Za vrijeme carovanja kćerke Petra Velikog Srbi su masovno prelazili kod Rusa na službu, na primjer, to dokazuje ratni izvještaj od 22. maja 1751. godine, koji je poslao ruski ambasador u Beču M.P. Bestužev-Rjumin carici Jelisaveti Petrovnoj o namjeri Srba, koje je predvodio pukovnik I.Horvat, da pređu kod Rusa na službu.
„Presvijetla, najveličanstvenija, velika carice, sveruska samodržnice i milostiva gospodarice,
Poslednjih godina prošloga vijeka za vrijeme vladavine cara Leopolda, zbog tadašnjeg rata sa Turcima, po njihovoj sopstvenoj želji i krajnje upornom zahtijevanju izbjeglo je iz turske oblasti u ovu zemlju 60 hiljada Srba sa pravoslavnim patrijarhom Arsenijem Čarnojevićem, kojima su od gore pomenutog cara date privilegije, i to veoma povoljne. Te privilegije su im garantovali carevi Josif i Karlo VI, i ne samo oni, već i sadašnja carica koja vlada garantuje njihove privilegije. I dozvoljeno im je, kao u kraljevstvu Mađarske, da žive tako isto u ovim i drugim mjestima i takođe im je dozvoljena sloboda ispovijedanja vjere i bavljenje raznim radinostima i proizvodnjom. Vojnicima je dodijeljena dobra zemlja u pograničnim distriktima. Oni su bili raspoređeni po pukovima pod komandom Dvorskog vojnog savjeta.
Za uzvrat na to, navedeni Srbi su uz velike svoje muke i gubitke oslobađali iz turskog ropstva, ne samo mnoge mađarske i srpske gradove, već i same Mađare, jer su Srbi stalno dizali bune i revnosno pristajali na pokornost i poslušnost carskom dvoru i u poslednjem ratu učinili velike usluge carici.
Ali za vrijeme sadašnje vlasti Mađari imaju prednost u svim poslovima od drugih podanika i više imaju popusta na Dvoru od svih ostalih, a tim Srbima se svete za gore navedene usluge, ispočetka sporednim kanalima, a onda preko svojih sveštenika dozvoljavali su samo jednu religiju, a ostale druge su bile zabranjene. Ovih dana je bio tajno kod mene pukovnik te vojske, veoma iskusni oficir, po imenu Ivan Horvat i obavijestio me da on, a takođe i potpukovnik Crnčević, koje smatraju najsposobnijim i najpoštovanijim u tom narodu, kao i drugi razni oficiri, čija je imena saopštio meni uz specifikaciju, imaju poseban osjećaj prema istoj vjeri i da su njoj vječno odani i da imaju želju da pređu u rusku službu. I ne samo da pređu u službu, nego i da vječno ostanu Vaši podanici, jer ste najpravednija i najreligioznija carica.
Oni Vas ponizno mole da im date utočište i da ih zbrinete, da im odredite pogodno mjesto oko Baturina ili negdje u Ukrajini, kako bi oni krajem sledećeg jula po starom kalendaru mogli da krenu preko Tokaja i počnu da se naseljavaju sa porodicama.
A pomenuti Horvat čvrsto obećava da će neprimijetno preko granice dovesti iz pravoslavnog naroda cijeli gusarski puk od 1.000 ljudi, koji imaju vojnu uniformu i koje će snabdjeti municijom i obezbijediti im konje i u toku putovanja obezbijediti hranom, i sve to o svom trošku, ne tražeći za to nikakvu nadoknadu i nagradu. A ako vam još odgovara, ovaj pomenuti Horvat je obećao povrh svega da će prebaciti preko ruske granice pješadijski puk regularnih pandura, koji je ovdje priznat i mnogo ga hvale i koji broji oko 2.000 ljudi.
Takođe, imaju posebnu želju da dođu u službu i budu podanici i srpski oficiri: kapetan Gavrilo Novaković, lajtanti: Petar Šević, Đorđije Novaković i još neki, koji su veoma iskusni”.
Ispod izvještaja uz najdublje poštovanje i iskrene pozdrave carici nalazi se originalni potpis.
Beč, 22.maj 1751. godine grof Mihailo Bestužev-Rumjanjin
U prvom dijelu izvještaja govori se o ratovima Turske sa Austrijom, Poljskom i Mletačkom republikom od 1683. do 1699. godine, a od 1686. godine i sa Rusijom, a zatim se pominje rat za austrijsko nasledstvo od 1740. do 1748. godine, koji su počeli Pruska, Francuska i druge države protiv Austrije.
Ukaz carice Jelisavete Petrovne o davanju ruskog državljanstva Srbima, koje je predvodio I. Horvat donesen je 13. jula 1751.godine. Ruska carica je sa zadovoljstvom poklonila prostrane i plodne južne ruske teritorije za naseljavanje Srpskog gusarskog puka.
(Nastaviće se)